Dobar i dobra drugima a sebi….
Dobro je biti “dobar čovjek / dobra žena”.
Znati slušati.
Razumjeti.
Prilagoditi se.
Ne talasati puno.
Biti fer, korektan/na, obziran/na itd itd
To je lijepo. To je vrlina.
Samo, ispod toga postoji i nešto drugo:
Navika da sebe stavljaš na drugo mjesto.
Osjetiš krivnju kad kažeš “ne”.
Razmišljaš što će drugi misliti prije nego što osjetiš što ti želiš.
Živiš život koji je “u redu”, ali ne i skroz tvoj.
Ako se prepoznaješ, pitanje nije:
“Što sa mnom ne valja?”
nego:
Gdje sam naučio/naučila da je sigurnije biti prilagođen/a nego svoj/a – autentičan/na?
I tu počinje put natrag sebi.