Kad prihvaćam nekoga to uopće ne znači da se slažem s njim niti da dopuštam sve.
Radi se više o stavu prema različitosti,
trudu da nastojim vidjeti drugoga kao zaseban svijet, a ne kao nekoga tko bi trebao misliti, osjećati ili živjeti kao ja.
Jedna od stvari koja mi pomaže u tome je podsjetiti se da svatko dolazi iz svoje priče…odgoja, iskustva, strahova, karaktera, želja, ciljeva itd