Prihvaćanje
Prihvaćanje drugih ne znači da se slažemo s njima niti da im dopuštamo sve. Radi se više o unutarnjem stavu prema različitosti. To je sposobnost da vidimo drugu osobu kao zaseban svijet, a ne kao nekoga tko bi trebao misliti, osjećati ili živjeti kao ti.
Postoji nekoliko unutarnjih pomaka koji ljudima jako pomažu u tome.
- Razdvajanje osobe od ponašanja
Obično reagiramo na nečije ponašanje i onda počnemo “suditi” cijelu osobu.
Primjer: netko je tvrdoglav ili često kasni, netko reagira jako burno i emocionalno
Naš um automatski kaže: “On ili ona su takvi.”
Samo bilo bi puno bolje uvidjeti da je ta osoba više od tog njenog ponašanja. Ponašanje je samo dio osobe a ne identitet.
To stvara malo prostora u srcu. Možemo si reći:
“Ne sviđa mi se to ponašanje” bez da odbacujemo osobu.
- Razumijevanje da svatko dolazi iz svoje priče
Svaki čovjek ima drugačiji odgoj, iskustva, strahove, karakter, želje, ciljeve itd
Kad to malo shvatimo tada je lakše vidjeti da ljudi ne biraju uvijek svjesno kako reagiraju. Mnogi samo ponavljaju obrasce koje su naučili.
Ne kažem da treba opravdavati svako ponašanje tipa on ona je takva i onda da im je sve dozvoljeno.
- Očekivanja su često izvor neprihvaćanja
Često patimo jer u sebi imamo sliku:
Kakav bi trebao biti partner, brat, sestra, roditelj itd. Kakvi bi oni trebali biti po nama i po našim mjerilima.
Kad stvarna osoba ne odgovara toj slici, nastaje frustracija.
Jedan moćan pomak je pitati se:
“Mogu li ovu osobu vidjeti takvu kakva jest, a ne kakvu bih ja htio da bude?”
Ne znači da trebam odustati od mojih granica.
Samo znači da se mogu prestati boriti protiv realnosti.
- Granice omogućuju mekše srce
Paradoks je da ljudi s najmekšim srcem često imaju najjasnije granice.
Jer tada ne moraš pokušavati mijenjati druge.
Možeš reći:
“Razumijem te, ali ja to nije za mene ”
“Vidim tvoju perspektivu, ali ja ću napraviti drugačije.”
Kad imaš granice, lakše je prihvatiti različitost.
- Perspektiva promatrača
Jedna jednostavna vježba koja pomaže.
Kad te netko iznervira, zastani i u sebi pitaj: “Što se zapravo događa u toj osobi?”
Na taj način umjesto obrane, napada, kritike, ljutnje, pa i bijesa može se sa vremenom i vježbom čak pojaviti i znatiželja 🙂
Znatiželja je jedan od dobrih puteva prema prihvaćanju.
- Podsjetnik koji pomaže
Jedna rečenica koju neki koriste u sebi:
“Ova osoba je na svom putu, kao i ja.”
To često omekša reakciju.
Jedna mala refleksija za tebe
Razmisli o jednoj osobi iz obitelji koja ti je ponekad teška.
I pitaj se tri stvari:
Što u njenom ponašanju me najviše aktivira?
Što bi mogla biti njihova unutarnja priča ili strah?
Koju zdravu granicu mogu imati, a da i dalje ostanem otvoren kao čovjek?
Tu se često događa prava promjena.